Devastacija austro-ugarskih tvrđava u Boki

U posjeti tvrđavama: Arzi, Luštici i Kabali koje su samo mali dio sistema fortifikacija koji čine jako vrijedno kulturno nasljeđe.

Tvrđava Arza


Austro-ugarske tvrđave u Boki su zanemarena graditeljska baština i nažalost još uvijek nepriznati spomenici kulture koji nemaju zakonski status koji im pripada. Da ove tvrđave još uvijek nemaju status nepokretnih spomenika kulture je nerazumljivo i neprihvatljivo jer predstavljaju jedno od najvrjednijeg arhitektonskog nasljeđa u CrnojGori. Za radoznale turiste, tj. za turiste koji su usmjereni ka kulturnom turizmu one su uzbudljive i tajanstvene građevine strateški pozicionirane u prirodi, dok ljubiteljima šetnji njihovi pristupni putevi su izuzetno privlačne hiking-staze. One zavrjeđuju i privlače interesovanje različitih profesija: od vojnih eksperata koji se i danas dive i cijene stručnost planiranja i projektovanja austrijskih vojnih inženjera, i arhitekata koji ostaju fascinirani vještinom njihovih graditelja koji su na vrlo nepristupačna mjesta obezbjedili neophodan građevinski materijal. Ono što dodatno krasi ove fortifikacione objekte je usklađenost sa prirodnim okruženjem i mimikrijsko postavljanje u odnosu na prirodu koja ih okružuje. Austro-ugarske tvrđave su podizane u Boki i njenom zaleđu od 30-ih godina 19. stoljeća do početka I svjetskog rata.

Povijest ovih objekata datira u periodu od 1838. do 1914. uglavnom na području Boke kotorske i oko Budve. U 2020. i dalje zakonom formalno nezaštićene, devastacija uzima maha. Degradacija se ostvaruje preko djelovanja različitih, nesavjesnih aktera: od sakupljača sekundarnih sirovina koji se služe brenerima da sijeku teške čelične kupole koje su nekad pokrivale topovske cijevi, do raznih privatnih investitora koji ukljanjaju i ugrađuju u svoje novonastale objekte različite kamene dijelove od fasadne plastike do podnih kamenih ploča, fino tesanih pragova, isklesanih kamenih gazišta ili čeličnih spiralnih stepenica.


Tvrđave u periodu svog nastanka činile su jedan jedinstveni sistem koji je bio poznat pod nazivom “Primorska tvrđava Boka” i raspolagao je sa tromjesečnim rezervama za 36.000 vojnika i 6.700 konja. U kraškom i sušnom području vodosnadbjevanje je bilo ostvareno preko velikog broja cistijerni koje su bile umrežavane na pažljivo odabranim pozicijama.

Pogled sa osmatračnice – Tvrđava Luštica


Sistem izgradnje ovih fortifikacije se odvijao u pet faza od 30-ih godina XIX stoljeća do I svjetskog rata.
Danas i dalje čekamo na zakonsku zaštitu austro-ugarskih fortifikacija, a do tada ih je neophodno sačuvati.

Jedan od prolaza u tvrđavi Luštica

Leave A Comment