Projekt se odnosi na pretvaranje male vrtne kuće iz 1927. godine, sa statusom zaštićenog nasljeđa, u pekaru i restoran. Sa novom namjenom nastala je potreba za uključivanjem proizvodnog sektora koji je u svojoj dimenziji bio nespojiv s ograničenim unutrašnjim prostorom kuće. Stoga je odlučeno da se kuća koristi za javnost i proizvodni prostor organizuje u novi stakleni produžetak.
Proširenje je uzdužno postavljeno s jedne strane dvorišnog vrta sa zadnje strane i riješeno velikom čeličnom gredom koja presijeca i uranja se u dio postojeće kuće. Greda koju drži obrnuti V stub pokazuje snagu i postavlja različite elemente u ravnotežu. Tako velika konstruktivna potpora omogućila je arhitekti da zidove pekare budu od stakla, tako da kupci u dvorištu mogu posmatrati proizvodnju hrane koja se odvija unutar nje. Ujedno, potpuno otvaranje prema vani je učinilo produkcijski sektor, poput pozorišta, dijelom vizualne kuliseđardina.
S materijalne tačke gledišta, postojeći dijelovi obnavljaju se koristeći izvorne podove i stolariju, a vertikalne površine i plafoni postaju bijeli kako bi se enterijeri učinili neutralnijim, a samim tim su se obrisali tragove prethodnog prebivališta.
Pekara sadrži jednostavan pod od šahovskih ploča, s detaljima poput mermernog brojača i restauriranih lajsni. Enterijeri su obilno osvijetljeni nizom krovnih prozora, što je stvorilo ambijent gdje se gost prepušta ugođaju.
Foto: Pablo Casals
